Redovni obroci: Za šta su nam potrebni?

Redovni obroci: Za šta su nam potrebni?

Prisećajući se svog iskustva sa problemima u ishrani, razmišljala sam kako nam organizam sam daje znake upozorenja kada sledi neki zdravstveni problem. S druge strane, bilo kakav problem tog tipa je pokazatelj da moramo promeniti način na koji se odnosimo prema telu, a i prema hrani. Tada dolazi razmišljanje na temu šta da promenim, obično propraćeno pitanjima – Šta novo da uvedem? Koji oblik ishrane da probam?

Odgovor je ironičan koliko i očigledan – ne moramo ništa novo da eksperimentišemo. Najmanje što možemo da uradimo je da se vratimo korenima – redovnim obrocima, kakve smo imali kada smo bili deca.

Hajde da pričamo o tome zašto su redovni obroci bili tako dobra navika i zapravo su nas držali podalje od nekih problema sa zdravljem, kao i dobrom linijom.

Lek za usporen metabolizam

Ako ne jedete mnogo, a ipak imate višak kilograma, to je pokazatelj usporenog metabolizma.

Šta znači da je metabolizam usporen i zbog čega se to dešava?

Metabolizam je proces u telu tokom kojeg se hrana pretvara u energiju. Ako imate brz metabolizam, to je znak da od trenutka kada unesete hranu do njenog sagorevanja ne treba mnogo vremena da prođe. Ono što unesete hranom, adekvatno iskoristite i brzo potrošite. Neredovnim obrocima, vi signalizirate organizmu da je u toku oskudica, da nema dovoljno izvora energije. Pošto organizam ne zna kada će vam pasti na pamet da ga sledeći put dopunite energijom (činite to u različito vreme i često preskačete obroke) on smanjuje brzinu kojom sagoreva hranu. Tako nakuplja i čuva rezerve kalorija, da bi sprečio scenario gde nema dovoljno izvora energije jer vi niste baš ažurni.

Osim viška kilograma, usporen metabolizam nosi sa sobom konstantnu nadutost, loše raspoloženje, nekad i problem sa uspavljivanjem i nove probleme sa konzumiranjem hrane (nedostatak osećaja gladi ili naleti gladi na kraju dana, prejedanje u naletu besa i sl).

Vraćanjem redovnih obroka u dnevnu rutinu, vraćate i poverenje svog organizma u to da ga nećete ostavljati bez energije, da uvek može da računa na vas i očekivanu dozu hrane. U početku ćete možda imati problem da doručkujete ili ćete ostavljati pola porcije u tanjiru, ali morate ostati uporni. Nakon nekoliko nedelja, nijedan obrok više neće biti problem jer će se glad javljati u očekivano vreme. Ako uz to budete fizički aktivni, iznenadićete se posle nekog vremena što ćete moći da pojedete veće porcije, a kilogrami se neće zadržavati. Nadutost će vremenom proći, povratićete snagu i volju. Još ako uz to unosite dovoljne količine tečnosti, celo telo će vam biti zahvalno.

Živeti normalno uz adekvatnu terapiju

Stvar sa usporenim metabolizmom se komplikuje, ako imate neku pridruženu bolest. Višak kilograma često prati insulinsku rezistenciju, dijabetes ili hipotireozu i otežava pojedincu nastojanja da normalno funkcioniše.
Preporuka kod svih ovih oboljenja, bilo da je reč o lakšem ili težem slučaju, je jesti pametno, izbalansirano, umereno i redovno.

Jelovnik se formira u saradnji sa lekarom i zasniva se na unosu kvalitetnih, celovitih namirnica. Insistira se na tome da se obroci ne preskaču i zbog terapije, jer je unos lekova često povezan sa unosom hrane.

Uobročavanje je preporuka i kod borbe sa hipertenzijom, ali i bolestima pluća.

Hronična opstruktivna bolest pluća (HOBT) je praćena otežanim disanjem i drugim nimalo naivnim simptomima, ali redovna i pravilna ishrana pomažu i ovde. Zbog otežanog disanja, HOBT bolesnici su obično slabije uhranjeni, a njihova ishrana treba da bude zasnovana na češćim obrocima, pravilno izbalansiranim. Treba izbegavati prejedanje koje može uzrokovati nove probleme sa disanjem, ali je potrebno održavati izvor energije konstantnim.

Koliko redovno je dovoljno redovno

Redovni obroci treba da su deo svakodnevne, preventivne terapije. Ono što buni je koliko to tačno obroka treba da imamo u toku dana.

Kada smo bili deca, obavezna su bila 3 obroka dnevno. Imali smo naviku da ujutru doručkujemo, da ručamo raznovrsno i da večeramo nekoliko sati pred spavanje. To su bile tako korisne navike i sreća bi bila da ih nismo izgubili tokom odrastanja, zbog posla ili brige o drugima. Ipak, nikada nije kasno da se vratimo osnovama.

Pored 3 obroka dnevno, a u zavisnosti i od postojanja nekog drugog problema, obično se preporučuje 1 ili 2 užine: prepodnevna i popodnevna. Ako ručak nastupa rano, uobičajena je popodnevna užina. Generalno, razmak između obroka ne treba da bude manji od 3 sata, inače imamo jasan pokazatelj da nismo konzumirali dovoljno kvalitetan i zasitan obrok. Takođe je normalno da nas obrok drži sitim do 5 sati, ako smo zaista dobro jeli. Nedostatak apetita duže od 5-6 sati je u regularnim okolnostima reakcija na prejedanje koje je prethodilo. Neko nema potrebu za užinama ili ima preporuku lekara od samo 3 obroka dnevno, ali niko neće savetovati manje od toga.

Jako je važno da sada ne preteramo ni sa učestalošću obroka. Konstantno grickanje, ispijanje pića, odnosno neprestani unos kalorija, može da iziritira pankreas, što direktno dovodi do mogućnosti za pojavu insulinske rezistencije. Čak i kada nešto gricnete, probate, prezalogajite i to naravno ne računate kao obrok, poveća se nivo insulina u krvi, a vaš pankreas napušta poslove na kojima je bio uposlen do tog trenutka i počinje ciklus ispočetka. Time mu ne dopuštate da miruje i da regularno završi poslove oko prethodno unete hrane, bez obzira koja je količina u pitanju. Malo je reći da to opterećuje i druge organe, te je odmor, striktna pauza između obroka kada ćete unositi samo vodu, izuzetno važna za sve funkcije u telu.

Za ideje o izbalansiranim obrocima i hranljivim užinama koje neguju telo i dugo drže sitim, pogledajte našu stranicu sa receptima.


Autor teksta: Marina Damnjanović

Moja misija je da inspirišem ljude da usvoje zdravije životne navike. Ljubav prema hrani i prema životu su se postarale da naučim da kuvam i ta jela fotografišem. Ljubav prema pisanju i prema ljudima su me dovele do vas.
@marina.damnjan