Prvi put s OGTT-om na jutrenje

Prvi put s OGTT-om na jutrenje

Om Made keks
  • Ćao, kako se zoveš?
  • Medena, a ti?
  • Slatkiš. Imaš insulinsku rezistenciju?
  • Da!
  • Jaooo, i ja! Aj se smuvamo.

Ne znam kako vama, ali meni se već godinama unazad čini da je na snazi vreme kada je imati dijagnozu insulinske rezistencije totalno moderno. Da se glucophage-i i sinovi nude, prepisuju, prodaju i daju kao „žvaka umesto kusura“. Još kad se čuje da se od toga može uspešno smršati, eeej! Da za 200 dindži dobiješ „magičnu pilulu“, instant dijetu, a ponekad možeš da smažeš i parče čokoladne torte za večeru.

U prvi mah zvuči kao ponuda koja se ne odbija, zar ne? Ipak, hajde da stavimo prst na čelo i razmislimo da li je previše dobro da bi bilo istinito. Da ne bude na kraju „dala baba dinar da uđe u kolo, dva da iz njega izađe“…

Osluškujte svoj organizam… All the time.

Nekada davno, kada je čovek živeo u prirodi i bio oslonjen na svoj instinkt za preživljavanje i hranio se samo onim što je mogao da ulovi ili sakupi u prirodi, organizam je imao svoj prirodni ritam i razvoj.
Moderno doba, a naročito period pandemije koja nas je zadesila, učinili su svoje i neminovno sa sobom doneli novu infuziju kortizola, višesatno sedenje, minimum fizičke aktivnosti i maksimum psihičke opterećenosti. A hrana?

Hrane i dalje u izobilju. Jedemo kao da oremo na njivi, a krećemo se kao friško porođeni. Ovakav disbalans nužno traži svoj novi balans.
Pa gde će nego da zaviri unutra, malo svrati do hormona i užari crveni alarm da prestanemo to sebi da radimo. Da ne zanemarimo naš prepametni organizam koji nam jasno komunicira svaki put kad pođemo stranputicom.

Moja priča

Rođenje deteta je za mene donelo ne samo novu životnu ulogu, već i uskovitlale hormone kao i određen višak kilograma koji nikako nije hteo da me se okane. Povratak na posao, dojenje i buđenje noću duži vremenski period, uzelo je svoj danak. Čim bih pojela neke industrijske konditorske proizvode, usledila bi grozna mučnina a uz nju užasna malaksalost i pospanost.

Moj organizam je slao jasne signale da nešto ne štima. U diskusiji sa bliskim ljudima i prijateljima, svako malo bih čula da neko ima dijagnozu insulinske rezistencije.
Čitajući simptome, mogla sam da štikliram gotovo sve navedene.
Tako započinjem svoju „istraživačku turneju“.

Buđenje. Pa pravac laboratorija. Merenje šećera i insulina našte. Potom OGTT: 75mg glukoze rastvorene u vodi, popiti u roku od nekoliko minuta. 60’ – novo vađenje krvi. 120’ – još jedared. Rezultati se čekaju nekoliko sati.
Sindrom insulinske rezistencije jer tu – zvanično. Ipak, indeks je tek za nijansicu iznad referentnih vrednosti i endokrinolog se slaže da samo nastavim sa ishranom i fizičkom aktivnošću pa da ponovimo analize još jednom kroz koji mesec.

Želim sa vama da podelim da sam pre dobijanja ovih rezultata, već bila značajno korigovala ishranu i rekla goodbye gorepomenutim viškovima. Delovalo je da je ostalo samo fino podešavanje i laboratorijska potvrda da sam na pravom putu. Osećala sam se bolje, imala mnogo vše energije ujutro i tokom dana, napadi gladi su iščezli, kao i neizdrž za slatkišima. Međutim, određene neočekivane okolnosti i situacije u međuvremenu, pogodan genetski materijal i stres megalomanskih razmera ovaj put rezultirali su dijagnozom dijabetes tip 2.

Kao grom da me opalio. Osećala sam se neutešno i u neku ruku poraženo. Jer ključan je taj trenutak kada treba da prihvatite da je nešto hronično. Zauvek.

Medicinsko rešenje za ovo stanje opet je bio – glucophage – bez obzira na različitu dijagnozu. Uz predlog terapije sledi i kratka prezentacija o fantastičnim mogućnostima koje ovaj lek pruža i savet „Probajte, pijte ga 4 nedelje, 6 nedelja. Čisto da vidite kako će vam se organizam ponašati, kako će prihvatiti, da li će vam prijati.“ I sa druge stare jedna ja, koja samo želi da omogući sopstvenom organizmu da vrati sebe na pravi put, lečenjem uzroka i stanja koje je dovelo do toga a ne održavanje prividnog zdravlja primamljivim hemijskim pomagalima.

Nemojte privremeno gasiti požare, bavite se uzrokom problema

Epilog se sam nameće i verujem da vam je jasno da se nisam odlučila za famaceutske bombonice, već sva ostala istraživanja i osluškivanja sopstvenog osećaja i toga šta mom organizmu prija, a šta ne. Kako reagujem u određenim situacijama i kako se osećam posle konzumiranja neke hrane.

Na ovoj turneji sam otkrila i prirodne peptidne komplekse koji su pokazali značajne rezultate u regeneraciji unutrašnjih organa, u mom konkretnom slučaju, za žlezde sa unutrašnjim lučenjem među kojima je pankreas. Njihovim korišćenjem, prilagođenom ishranom i umerenom fizičkom aktivnošću moji su rezultati u granicama normale u svakodnevnim okolnostima.

Ovde sa vama delim sve što je meni pomoglo i što mi veoma znači u održavanju nivoa šećera u krvi, kao i ono što smatram ključnim saborcima i putokazima adekvatne nege jedinog hrama u kome živimo – našeg tela i duše koja u njemu živi:

  • Endokrinolog od poverenja – nakon što sam dva puta izašla uplakana iz ordinacije bilo je jasno da u tadašnjem timu nemaju svi članovi isti cilj. Osećala sam se nemoćno i kao da se moje reči razbijaju o zid, da nema ko da razume ono što pokušavam da kažem, ono što osećam da treba da uradim…
    Tako sam odlučila da promenim lekara i nađem onog sa kim se osećam sigurno, pred kim mogu otvoreno da kažem šta me muči a da imam potpuno poverenje da ću zauzvrat dobiti savet koji je za moje najviše dobro. Dakle, pravilo broj 1 – nađite lekara u koga imate poverenja, koji vas aktivno sluša i savetuje, koji vas posmatra individualno – vas kao i rezultate i reakcije vašeg organizma.
    Ne treba da dozvolimo da padnemo u šake pomodarstva i da se pomirimo sa krilaticom „Pa dobro, to je moderan život, danas svako drugi Vaših godina ima IR kao dijagnozu“.
  • Uobročavanje i količina hrane – složićete se da je ovo veoma bitno i kada nemate nikakav zdravstveni problem, a posebno je bitno kada govorimo o metabolizmu, insulinskoj rezistenciji i/ili dijabetesu.
    Nije dobro ni premalo ni previše. Ni pregladnjivanje, ni prejedanje. Ni preskakanje obroka, ni konstantno grickanje. Idealno je da imate 3 glavna obroka, prepodnevnu i/ili poslepodnevnu užinu.

    Sjajno bi bilo da doručkujete već u prvih sat vremena nakon ustajanja. Iako vam ovo na početku može biti teskobno i niste navikli, kada vam uđe u dnevnu rutinu, čim otvorite oči – osećaćete glad. Takođe, znam da i pet obroka može da vam zvuči veoma mnogo i praktično nemoguće da stanu u jedan dan. Ali, ukoliko su dobro izbalansirani, od celovitih namirnica i odgovarajućih količina – osećaćete glad tačno kada treba (jer metabolizam sada fercera) kao što ćete vrlo brzo osetiti i sve benefite ovakvog načina ishrane.

    Dobrom organizacijom u pripremi obroka, pripremanjem obroka za 2-3 dana unapred, frižiderom punim svežeg voća i povrća uštedećete vreme a i uspešno izbeći zamku da nabrzaka unesete neku čokoladu, čips ili šta vam prvo padne šaka jer ste pregladneli. Potrudite se da imate koštuničavo voće ili integralni keks sa fruktozom već odvojen za popodnevnu užinu.
  • Fizička aktivnost – naravno da ovo ne podrazumeva noćenje u teretani ili sate na spravama za mučenje koje oduzimaju svu snagu koju imate. Bitna je doslednost i kontinuitet. Bitno je da to bude fizička aktivnost koja je vama najprirodnija i najviše vam prija. Brzi hod, lagano trčanje, joga, plivanje, a svakako i teretana u granicama koje prijaju vašem organizumu.
    Odvojite tri puta nedeljno za pola sata brze šetnje po kraju i već posle mesec dana osetićete značajne promene. Kao što rekoh, osluškujte šta vam organizam šapuće, jer sve će vam reći…on je svakako tu za vas i zbog vas.
  • Hidracija – šta napisati ovde osim – dabogda vam se ostvarila dobra stara „piješ vodu kao vo“ – a ja znam da znate šta je H2O 😊 Salutiraće vam celo biće za redovne porcije vode u toku dana.
    Koža je prvi organ koji jasno pokaže koliko vode dnevno unosite, jer „to unutra, to ti se sve vidi spolja“.
  • ¼ tanjira za dušu – na silu ništa ne funkcioniše niti daje dugoročne rezultate. Niste se preko noći ugojili, smršali, dobili insulinsku rezistenciju ili dijabetes. U suprotnom smeru, iste zakonitosti važe. Zakon akcije i reakcije je tu, živi.

    Važno je da ste prisutni i da slušate muziku iz vašeg hrama, pa obratite pažnju koja je najpopularnija melodija ovih dana? Krenite od malih koraka, jer svaki je jednako bitan.
    Ne budite prestrogi prema sebi, te ako nekada napravite „izlet“ i pojedete nešto nedozvoljeno, što inače ne konzumirate a sada ste osetili ogromnu želju i vapaj za tim – nemojte dozvoliti da vas to demotiviše i udalji od cilja.

    Pružite sebi oduška ponekad, jer na dugi rok, videćete da su i ti mali cheat-ovi bili vaši saveznici na putu ka zdravlju i dobrom osećaju. I smejte se, budite srećni – jer kako istraživanja pokazuju – imunitet nam je najjači kada smo srećni i zadovoljni.
    Kaže jedna prijateljica „Najbolje vrednosti insulina su mi bile kada sam se zaljubila.“ Nemam daljih prigovora 😊
  • Redovne kontrole – disciplina u celom ovom procesu je neizostavna. Redovne kontrole, da li kod kuće aparatićem za kontrolu šećera u krvi ili bar tromesečne laboratorijske kontrole, pružiće vam još jednu potvrdu i mir da vas vaš osećaj ne vara. Takođe, biće vam dodatna motivacija da ne odustajete i ne posustajete jer radite to najbolje što umete i iz ljubavi prema sebi.

Do sledećeg druženja, mašem vam!


Autor teksta: Mirjana Tanović

Zdravo, ja sam Mirjana i ovde sam da sa vama delim i smeh i strah, i ukuse i recepte, i iskustva i savete. Iako sam po zanimanju Master ekonomista, priprema i fotkanje hrane je moja velika strast i nadam se da ću sve to, kroz ova naša druženja, uspeti i da vam dočaram. Naravno, i da vas bar malo zarazim ovom energijom Ljubav. Porodica. Korisni saveti. Zanimljivi recepti. Fotografija. Život... Na pravom ste mestu i daću sve od sebe da tu ostanete. Dobro nam došli!
@kitchenasska